RD: Zato ste se odlučili na ovakav poslovni potez?
Računica je jasna. Hrvatsko gospodarstvu treba veliki broj radnika, a sa druge strane u našu zemlju stiže sve veći broj nestručne radne snage koja onda ovdje predstavlja ekonomski, socijalni i sigurnosni problem. Jedino rješenje je dodatna obuka tih radnika kako bi se mogli uklopiti u hrvatsko tržište rada. Tu obuku je potrebno sprovesti u njihovim matičnim zemljama jer ih je nemoguće obučavati kada su već ovdje pošto ogroman broj naših tvrtki za to nema resursa. Želio bih naglasiti da nije rješenje u čim bržem dovođenju strane radne snage kako neki predlažu nego u dovođenju kvalitetnih radnika.
Mnogi tvrde da su zidari i tesari, a nemaju niti znanje pomoćnog građevinskog radnika
RD: Zašto smatrate da je neophodno dodatno obučavati radnu snagu iz tih zemalja?
Njihovi standardi rada su jednostavno drugačiji nego u Hrvatskoj što je najizraženije u građevinarstvu. Mnoge građevinske tvrtke dovode zidare ili tesare da bi se kasnije ispostavilo da ti radnici nemaju niti osnovno znanje koje posjeduju građani Hrvatske koji su “nešto radili oko kuće”. “Majstori” zidari ili tesari iz Indije ili Nepala u ogromnom broju slučajeva nikada nisu niti vidjeli libelu u narodu bolje poznatu “vaser vagu”, a obična građevinska miješalica je za mnoge isto tako nepoznati objekt. Vidio sam i nažalost primjere radnika koji rukama miješaju beton ili mort. Isto tako treba reći da su životopisi, diplome, potvrde, certifikati ili slični papiri izrazito upitne vrijednosti te se mnogi poslodavci neugodno iznenade kada im ti “super radnici” stignu u tvrtke ili na gradilišta. Zbog toga je osmišljen EU – JTP kako bi radnici koji dolaze bili adekvatno pripremljeni. Nikhil Multi Services (P) Ltd Training Instiute je jedna od vodećih takvih institucija u Nepalu s dugogodišnjim iskustvom obuke radnika i sigurni smo da ćemo zajedno s njima moći uspješno provoditi naše programe.
RD: Kako prekinuti ovakvu praksu dovođenja loših radnika?
Prvenstveno dodatnom obukom radnika u njihovim zemljama, a potom i uvidom u, po nama najmjerodavnijem pokazateljem nečijih radnih vještina, video-zapisom. Svaki iskusni poslodavac će samo nakon minutu ili dvije gledanja video – prezentacije moći procijeniti zna li radnik raditi posao za koji aplicira. To je nemoguće iz bilo koje slike ili svega prije navedenog. Svaki radnik, bez obzira iz koje zemlje dolazi ima mobitel s kamerom i nema nikakvih prepreka da ga kolega snimi kako radi ili da to uradi sam. Svaki kandidat kojeg obučimo u našem trening centru će imati video zapis iz kojeg će poslodavac moći vidjeti o kakvom radniku se radi. To prakticiramo već i sada pa svaki kandidat kojeg nudimo tvrtkama ima video s prezentacijom radnih vještina.
RD: Mislite da je moguće u relativno kratkom roku obučiti dobrog zidara ili tesara?Nije i ne zanosimo se tom idejom, ali možemo obučiti radnika koji će znati osnove tih poslova. Svaki radnik će nakon izobrazbe poznavati osnovne građevinske radove i imati dobru podlogu za dalje usavršavanje. Osim toga i iz naših materijala će se upoznati s onim što se od njih očekuje u hrvatskim tvrtkama jer su mnogi izgubljeni kada se nađu na poslu i pred radnim zadacima.
RD: Kako vidite budućnost hrvatskog tržišta rada ukoliko se ne dovede kvalitetnija strana radna snaga?
Dosta loše, usudio bih se i reći – katastrofalno. Samo hrvatsko tržište rada je na jako klimavim nogama i bilo koja jača promjena u zakonskim regulativama europskih zemalja mogla bi dovesti do katastrofalnih posljedica za hrvatsko gospodarstvo. Tu prvenstveno mislim na pitanje radne snage koja je najvrjedniji faktor i deficitarna u čitavoj europskoj uniji. Njemačka koja je vodeća gospodarska sila Europske unije i “tiha patnja” svih stranih radnika za sada štiti tržišta rada gospodarski slabije razvijenih zemalja među kojima je i Hrvatska. No i Njemačka je sama u velikim problemima što se tiče kvalitetne radne snage pa je pitanje do kada će se držati takve prakse. Kako i Njemačka treba oko milijun radnika za potrebe svog gospodarstva najavljuje se jednostavnije izdavanje radnih dozvola za radnike iz zemalja zapadnog Balkana koji su najkvalitetnija strana radna snaga i kičma hrvatskog gospodarstva. Njihov masovan odlazak u Njemačku upropastio bi mnogobrojne hrvatske tvrtke pogotovo u građevinskom sektoru.
Nadalje, upitna je i obnova nakon potresa jer se već sada pokazuje da je prepreka bržoj realizaciji nedostatak radne snage. Turizam je pak posebna priča jer ova najvažnija hrvatska gospodarska grana ima velike probleme zbog nedostatka radne snage što se najbolje vidi po tome da se neki hoteli zbog ovog problema neće niti otvoriti.
RD: Kako ocjenjujete asimilaciju hrvatskog tržišta na stranu radnu snagu?
Najprije treba reći da stranci sve do unazad nekoliko godina nikada nisu niti radili u Hrvatskoj tako da je ovaj proces još u povojima. Radnici iz Bosne i Hercegovine, Srbije pa čak i Kosova nikada nisu kod nas tretirani kao strana radna snaga. Tek dolaskom radnika iz Indije, Nepala ili Filipina možemo govoriti o stranim radnicima.
Hrvatsko tržište rada se jednostavno mora priviknuti na strane radnike i kako se prema njima odnositi. Usporedbe radi, treba povući paralelu sa sedamdesetim i osamdesetim godinama kada su mnogobrojni hrvatski građani odlazili na rad u Njemačku i druge zapadnoeuropske zemlje. Ta tržišta rada ih nisu trebale zbog toga što su bili jeftiniji u odnosu na domicilnu radnu snagu već zbog toga što nije bilo zainteresiranih građana tih zemalja za poslove u građevinarstvu, ugostiteljstvu i sličnim zanimanjima. To bi bila pouka i za domaće vlasnike tvrtki da strane radnike treba tretirati jednako kao i domaće.
Na hrvatskoj je državi da zadrži kvalitetnu radnu snagu
RD: Postoji problem i odlaska radnika u druge zemlje nakon što preko Hrvatske uđu u Europsku uniju
Hrvatska je trenutno europska zemlja za koju je najlakše dobiti radnu dozvolu za stranogradnika i to zahvaljujući Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Hrvatskoj policiji i hrvatskim veleposlanstvima. No isto tako treba reći da mnogi stranci iskorištavaju takvu situaciju i odlaze u druge europske zemlje pogotovo nakon ulaska Hrvatske u Schengenski prostor. Poslodavci sami ovome problemu ne mogu stati na kraj jer je nedopustiva i protuzakonita praksa koja se prema stranim radnicima recimo provodi u nekim arapskim zemljama na način da im vlasnici tvrtki konfisciraju putovnice. No, hrvatska vlada treba zatražiti od drugih europskih zemalja da im vrati strane radnike koji su ušli u EU temeljem radne dozvole i vize koju je izdala upravo hrvatska država. Ukoliko strani radnik, nakon toga ne želi raditi u hrvatskoj tvrtki treba ga vratiti u državu iz koje je došao.
S kvalitetnom stranom radnom snagom Hrvatska bi mogle postati konkurenta na europskim tržištima
RD: Ima li onda perspektive u svemu tome
Ima i to velike. Baš zbog relativno jednostavnog i brzog dolaska strane radne snage hrvatsko gospodarstvo bi moglo biti jako konkurentno u europskim okvirima jer sve zemlje Europske unije imaju problem s radnom snagom. Sve ovo pod pretpostavkom da u Hrvatsku stignu kvalitetni radnici. Hrvatske tvrtke bi ovako mogle dobiti poslove na raznim europskim natječajima na kojima mogu konkurirati ravnopravno s ostalim europskim gospodarskim subjektima.
RD: Vaši planovi za budućnost
Suradnja i otvaranje novih trening centara što će rezultirati novom kvalitetnijom radnom snagom. U pregovorima smo za otvaranje trening centara u Indiji koja je nepresušan izvor radne snage, ali je isto tako prisutan problem njihove nestručnosti. Također radimo na razvoju mreže skauta koji će tražiti kvalitetne radnike. Za kraj, želja nam je na ovom projektu surađivati s vodećim hrvatskim građevinskim tvrtkama, ali isto tako i pomoći manjim gospodarskim subjektima. Nadam se da ćemo svi zajedno u tome uspjeti.